Zubne fisure nastaju usled složenih anatomskih karakteristika zuba i niza doprinosećih faktora. Zubne fisure se najčešće javljaju na okluzalnim površinama kutnjaka i pretkutnjaka, gde udubljenja i brazde omogućavaju zadržavanje hrane i plaka, stvarajući idealne uslove za razvoj bakterija i kasniji nastanak karijesa.
Četiri ključna faktoai koji doprinose formiranju zubnih fisura su:
- Traumatski zagriz
- Trošenje gleđi
- Bruksizam
- Nestručno sprovedene restauracije
Studija sprovedena u klinici Ilzarbe (2023) pokazuje da su donji prvi kutnjaci najčešće pogođeni, a zatim gornji pretkutnjaci što ukazuje da oblik zuba u kombinaciji sa spoljnim silama značajno utiče na razvoj fisura.
Ishrana igra ključnu ulogu. Prekomerni unos šećera i kiselih namirnica ubrzava demineralizaciju gleđi, naročito kada se šećeri i kiseline kombinuju, što dodatno pogoršava stanje. Fermentabilni ugljeni hidrati, kao što je saharoza, posebno su karijesogeni jer hrane bakterije koje luče kiseline.
Genetska predispozicija takođe utiče na sklonost formiranju fisura. Određene genetske varijacije mogu uticati na snagu gleđi i otpornost prema karijesu, pri čemu genetika može činiti čak 40–60% ukupnog rizika.
Starosna dob je još jedan važan faktor. Deca i adolescenti od 11 do 19 godina pokazuju najveću učestalost fisurnog karijesa, ali fisure se javljaju i kod odraslih između 20 i 30 godina, posebno ako oralna higijena nije adekvatna.
Nedovoljna oralna higijena dodatno povećava rizik, jer plak i bakterije ostaju zarobljeni u dubokim fisurama. Iako se površine mogu čistiti redovnim pranjem, same fisure ostaju teško dostupne za četkicu i zato predstavljaju žarišta za razvoj karijesa.
Mehaničke sile, naročito škrgutanje zubima (bruksizam), uzrokuju mikrofrakture u gleđi koje se vremenom pretvaraju u fisure. Dugotrajni bruksizam značajno narušava integritet zubne strukture.
Zubne fisure nastaju kao posledica međusobnog delovanja anatomskih faktora, loše oralne higijene, genetske sklonosti, ishrane bogate šećerima i kiseline, starosne dobi i mehaničkih oštećenja. Razumevanje načina njihovog nastanka ključ je za rano prepoznavanje i pravovremeno lečenje.