Dentalni Implanti: Definicija, Funkcija, Tipovi, Prednosti i Ograničenja

Dentalni implanti predstavljaju veštačke korene zuba koji se hirurški ugrađuju u viličnu kost kako bi zamenili izgubljene zube i obezbedili stabilnu osnovu za krunice, mostove ili proteze. Njihova funkcija je da vrate prirodan izgled osmeha, dugotrajnost i potpunu funkcionalnost žvakanja. Zahvaljujući napretku implantologije, dentalni implanti postali su jedno od najpouzdanijih rešenja za gubitak jednog, više ili svih zuba.

Sadržaj
    Add a header to begin generating the table of contents

    Šta su Zubni Implanti i Kako Funkcionišu?

    Implant se definiše kao hirurški titanijumski nosač ugrađen u viličnu kost, gde funkcioniše kao sidro za protetske krunice. Za razliku od proteza ili mostova koji zavise od susednih zuba, implanti deluju nezavisno, pružajući sigurnost i povećanu izdržljivost.

    Struktura implantata sastoji se od tri osnovne komponente: titanijumskog šrafa, abatmenta i protetske krunice. Titanijumski šraf poseduje visok stepen biokompatibilnosti i omogućava oseointegraciju, biološki proces u kojem koštane ćelije okružuju implant i vezuju ga za viličnu kost, slično prirodnom korenu zuba. Ovaj proces osigurava da implant ostane stabilan tokom vremena. Stope uspešnosti implantata su značajne. Istraživanje Thiebot i saradnici (2022) pokazuje da je prosečna stopa preživljavanja implantata oko 97% u periodu od 10 godina i oko 75% u periodu od 20 godina. Ovakva dugovečnost potvrđuje njihovu sposobnost da se vežu za kost i pruže stabilnu osnovu koja omogućava funkcionalnost uporedivu sa prirodnim zubima. Pacijenti mogu žvakati i govoriti sa sigurnošću zahvaljujući njihovom čvrstom sidrenju u vilici.

    Kompletan proces ugradnje obično traje od 3 do 5 meseci i uključuje nekoliko faza: inicijalnu konsultaciju, hiruršku ugradnju implantata i fazu zarastanja. Iako je procedura vremenski zahtevna, rezultat je dugotrajno rešenje za gubitak zuba koje uz pravilno održavanje može trajati ceo život. U poređenju sa alternativnim rešenjima, zubni implanti imaju ključnu prednost jer su čvrsto integrisani u kost. Proteze, koje zavise od vakuma ili adheziva, mogu da oslabe i postanu nestabilne, dok implanti ostaju fiksirani, obezbeđujući udobnost i očuvanje integriteta vilične kosti sprečavanjem resorpcije.

    Implanti se izrađuju od biokompatibilnih visokokvalitetnih materijala poput titanijuma i njegovih legura (najčešće Ti-6Al-4V). Ovi materijali pružaju izuzetnu čvrstoću, dugotrajnost i otpornost na sile žvakanja, a u kombinaciji sa oseointegracijom omogućavaju zamenu koja veoma verno oponaša funkciju i osećaj prirodnog zuba.

    Zaključno, zubni implanti funkcionišu tako što spajaju biološku integraciju sa visokom mehaničkom stabilnošću, obezbeđujući pacijentima prirodan osećaj i trajno rešenje za gubitak zuba.

    Koja je struktura i koji su glavni delovi zubnih implantata?

    Struktura zubnih implantata sastoji se od tri osnovna dela: implantatnog šrafa, abatmenta i krunice, pri čemu svaki element ima posebnu funkciju koja zajedno obezbeđuje stabilnost, dugotrajnost i uspeh implantološkog sistema.

    1. Implantatni šraf poznat i kao nosač ili „fixture“, izrađuje se od titanijuma zbog njegove biokompatibilnosti i mehaničke otpornosti. Hirurški se ugrađuje u viličnu kost i funkcioniše kao veštački koren zuba. Proces oseointegracije omogućava čvrsto vezivanje šrafa sa koštanim tkivom, što je ključno za dugoročnu stabilnost. Titanijum je odabran jer može da izdrži sile žvakanja i griženja bez gubitka čvrstoće. Standardne dimenzije implantatnog šrafa najčešće se kreću između 3,5 i 5,0 mm u prečniku i 10 do 12 mm u dužini, uz prilagođavanje anatomskim karakteristikama vilice pacijenta.
    2. Abatment je sledeća komponenta i služi kao veza između šrafa i krunice. Njegova uloga je da obezbedi stabilan spoj i prenese opterećenje sa protetskog zuba na implant. Abatmenti se prave od različitih materijala, najčešće titanijuma ili cirkonijuma. Titanijumski abatmenti se preferiraju zbog čvrstoće i trajnosti, dok se cirkonijumski abatmenti koriste u estetskoj zoni jer svojom bojom podsećaju na prirodne zube i bolje se uklapaju u osmeh. Oblik i dizajn abatmenta moraju biti kompatibilni sa šrafom i krunicom kako bi se postigla stabilnost i prirodan izgled finalne nadoknade.
    3. Krunica je završni, vidljivi deo implantološkog sistema. Najčešće se izrađuje od porcelana ili keramike i oblikuje tako da u potpunosti imitira prirodan zub po boji, obliku i konturi. Svaka krunica je individualno izrađena da se uklopi sa susednim zubima, čime se postiže prirodan estetski rezultat i potpuna funkcionalnost u govoru i žvakanju.

    Na uspeh implantata značajno utiče njegov dizajn. Tekstura površine, oblik i ukupne karakteristike konstrukcije direktno utiču na oseointegraciju i dugoročnu stabilnost. Napredne tehnologije, poput nano-premaza, povećavaju površinsku energiju i vlažnost, podstičući adheziju osteoblasta i ubrzavajući procese zarastanja. Integracija digitalnog snimanja i preciznog planiranja dodatno unapređuje tačnost ugradnje i usklađivanje implantata sa koštanom strukturom pacijenta.

    Razumevanje strukture i glavnih delova implantata omogućava jasnije shvatanje njihovih prednosti. Ova analiza prirodno vodi ka narednom pitanju: Koje su glavne prednosti zubnih implantata?

    Koje vrste zubnih implantata postoje?

    Postoji sedam glavnih vrsta zubnih implantata: endoosealni, subperiostalni, mini, zigomatični, All-on-4, All-on-6 i proteze podržane implantatima. Svaka od ovih vrsta ima specifične indikacije i koristi se u zavisnosti od gubitka kosti, zdravstvenog stanja i terapijskih ciljeva.

    1. Endoosealni implanti: najčešće korišćeni, u obliku titanijumskog šrafa, ugrađuju se direktno u viličnu kost. Proces oseointegracije obezbeđuje stabilnost i stopu uspešnosti iznad 95% tokom 10 godina.
    2. Subperiostalni implanti: metalni okvir postavljen na kost, ali ispod desni. Koriste se kod pacijenata sa nedovoljnom visinom kosti kada endoosealni implanti nisu mogući.
    3. Mini implanti: užeg prečnika (1,8–3,3 mm), manje invazivni i često ugrađeni u jednoj poseti. Često eliminišu potrebu za koštanim transplantatima.
    4. Zigomatični implanti su dužine 30–50 mm, sidre se u jagodičnu kost i koriste kod pacijenata sa izraženim gubitkom gornje vilice. Hirurški zahtevniji, ali obezbeđuju stabilno rešenje u kompleksnim slučajevima.
    5. All-on-4 implanti: metoda ugradnje četiri šrafa strateški raspoređena da nose ceo zubni luk. Smanjuju potrebu za dodatnim koštanim transplantatima i omogućavaju fiksnu protezu posle velikog gubitka zuba.
    6. All-on-6 implanti su slični All-on-4 sistemu, ali koriste šest implantata za veću stabilnost i ravnomerniju raspodelu opterećenja. Primarno se koriste kod pacijenata sa dovoljnim volumenom kosti kada se zahteva povećana izdržljivost i dugoročna sigurnost.
    7. Proteze podržane implantatima je hibridno rešenje koje kombinuje mobilnu protezu sa stabilnošću implantata. Pruža udobnost i funkcionalnost značajno veću od klasičnih proteza.

    Ove vrste implantata omogućavaju širok spektar terapijskih opcija, od pojedinačnih implantata do potpunih rekonstrukcija vilice. Razumevanje njihovih tipova olakšava izbor najpogodnijeg rešenja i vodi ka sledećem pitanju: Koje su glavne prednosti zubnih implantata?

     

    Koje su glavne prednosti zubnih implantata?

    Glavne prednosti zubnih implantata ogledaju se u poboljšanju kvaliteta života kroz vraćanje funkcionalnosti i estetike, čime se postiže sigurnost, prirodan izgled i dugoročna stabilnost.

    Jedna od ključnih prednosti jeste psihološki efekat. Istraživanja pokazuju da oko 85% pacijenata nakon ugradnje implantata beleži značajno poboljšanje mentalnog zdravlja i samopouzdanja, što vodi ka većem zadovoljstvu, boljoj socijalnoj interakciji i pozitivnom uticaju na svakodnevni život. Obnova osmeha vraća osećaj sigurnosti i smanjuje socijalnu nelagodnost.

    Implanti takođe igraju ključnu ulogu u očuvanju vilične kosti. Nakon gubitka zuba, kost počinje da propada usled nedostatka stimulacije. Zubni implantati deluju kao veštački koreni, podstičući kost i sprečavajući resorpciju, čime se čuva prirodna forma lica i izbegava „upao izgled“. Ovaj proces doprinosi očuvanju mladalačke estetike i simetrije. Prednosti se ogledaju i u održavanju oralne higijene. Za razliku od proteza koje zahtevaju posebne rastvore i adhezive, implanti se održavaju na isti način kao prirodni zubi, pranjem i upotrebom konca. Ovakva jednostavnost smanjuje rizik od bolesti desni i drugih komplikacija, istovremeno obezbeđujući dugotrajno oralno zdravlje.

    Implantati poboljšavaju i jasnoću govora. Njihova stabilnost sprečava pomeranje, karakteristično za proteze, pa pacijenti beleže bolju artikulaciju i sigurnost u komunikaciji. Ovo dodatno povećava samopouzdanje i omogućava lakše funkcionisanje u društvenim situacijama.

    Koja su ograničenja i rizici zubnih implantata?

    Ograničenja i rizici zubnih implantata odnose se na moguće komplikacije koje se javljaju nakon hirurške ugradnje i moraju se pažljivo proceniti pre odluke o zahvatu. Iako implanti beleže visoke stope uspešnosti, važno je razumeti da kod određenog broja pacijenata mogu nastati poteškoće koje utiču na krajnji ishod.

    Statistički podaci ukazuju da oko 65% pacijenata prijavi bar jednu komplikaciju nakon zahvata, a veći rizik neuspeha imaju osobe sa prethodno lečenim teškim parodontitisom (stadijum III–IV) i pacijenti kod kojih se komplikacije jave tokom same hirurške faze. Ovo potvrđuje da je detaljna predoperativna procena i precizno planiranje ključ za smanjenje rizika.

    Najčešći 4 rizika zubnih implantata su:

    1. Infekciju na mestu implantata, koja se javlja kod 4–10% pacijenata i može dovesti do periimplantitisa, oboljenja koje zahvata meka i tvrda tkiva oko implantata.
    2. Povredu okolnih struktura, poput susednih zuba, krvnih sudova ili nerava, što može izazvati bol, utrnulost ili promenjen osećaj u desnima, usnama ili bradi.
    3. Oštećenje nerva, koje se u proseku beleži kod oko 1% slučajeva i može uzrokovati trajni bol ili utrnulost.
    4. Probleme sa sinusima, naročito kod implantata u gornjoj vilici, gde neadekvatan položaj može dovesti do hroničnih sinusitisa ili drugih tegoba.

    Na učestalost komplikacija značajno utiču i faktori životnog stila i opšteg zdravlja. Pušenje povećava rizik neuspeha implantata za više od 140% u odnosu na nepušače, jer nikotin usporava zarastanje i povećava rizik infekcija. Kod pacijenata sa nekontrolisanim dijabetesom beleži se sporije zarastanje i veća sklonost komplikacijama, što dodatno smanjuje stopu preživljavanja implantata. Upravo zato, kontrola šećera u krvi i prestanak pušenja predstavljaju ključne protokole pre hirurške faze.

    Period oporavka može trajati od nekoliko dana do nekoliko meseci, a u kompleksnim slučajevima i do godinu dana. Tokom tog perioda mogu se javiti odloženo zarastanje, privremeni bolovi ili manji znaci infekcije. Razumevanje ovih ograničenja pomaže pacijentima da realno sagledaju proces i pripreme se za postoperativni tok. ako su zubni implanti visoko uspešno rešenje za nadoknadu zuba, svesnost o mogućim rizicima i ograničenjima ključna je za donošenje informisane odluke. Detaljna dijagnostika, saradnja sa stomatologom i pridržavanje pred- i postoperativnih protokola značajno povećavaju šanse za dugoročni uspeh.

    Kako Izgleda Procedura Ugradnje Zubnih Implanata?

    Procedura ugradnje zubnih implantata sastoji se od niza precizno definisanih sedam faza koje imaju za cilj da zamene izgubljene zube i obnove funkciju i estetiku. Proces ugradnje zubnih implanata obično traje nekoliko meseci, jer uključuje inicijalnu procenu, hirurške intervencije, fazu zarastanja i završnu protetsku restauraciju.

    Sedam koraka procedure ugradnje zubnih implanata su: 

    1. Inicijalna konsultacija i procena: prvi korak je sveobuhvatna procena koja traje oko 1–2 sata. U ovoj fazi stomatolog pregledava usnu duplju, analizira radiografske snimke i medicinsku istoriju pacijenta. Ova procena otkriva potencijalne prepreke poput parodontopatije ili nedovoljne gustine kosti, čime se određuje da li je pacijent kandidat za implantate.
    2. Vađenje zuba (ako je potrebno):
      Ako je zub koji se menja još prisutan, on se hirurški uklanja. Intervencija traje u proseku 30–60 minuta, u zavisnosti od složenosti. Nakon vađenja, potrebno je 1–2 nedelje za zarastanje mekih tkiva pre nego što se pređe na sledeći korak.
    3. Dogradnja kosti (ako je potrebna):
      U slučajevima gde kost nema dovoljnu zapreminu ili gustinu, radi se koštani graft. Materijal može biti autolog, doniran ili sintetički. Ova faza produžava proceduru za dodatna 3–6 meseci, jer je potrebno vreme da se graft integriše i postane stabilna osnova za implantat.
    4. Ugradnja implantata: kada je kost spremna, postavlja se titanijumski šraf (implantat), procedura traje 1–2 sata. Tokom intervencije pravi se precizan otvor u kosti i implantat se postavlja u odgovarajući položaj. Zatim se tkivo šije i ostavlja da zarasta. U narednih nekoliko dana očekuju se blagi otok i nelagodnost koji se lako kontrolišu terapijom.
    5. Proces zarastanja i oseointegracija:
      najduža faza traje od 3 do 9 meseci. Tokom ovog perioda implantat srasta sa kosti kroz biološki proces oseointegracije. Stabilnost implantata zavisi od gustine kosti i opšteg zdravlja pacijenta. Poštovanje uputstava lekara u ovom periodu presudno je za dugoročan uspeh.
    6. Postavljanje abatmenta: nakon uspešne oseointegracije, radi se manja hirurška intervencija kojom se na implantat postavlja abatment – konektor između šrafa i krunice. Oporavak nakon ovog koraka traje u proseku dve nedelje.
    7. Postavljanje krunice: poslednja faza podrazumeva izradu i postavljanje krunice, koja se individualno oblikuje i boji tako da se uklopi sa prirodnim zubima. Postavljanje zahteva 1–2 posete, a nakon toga pacijent dobija trajno i estetski prirodno rešenje.

    Ukratko koliko svaka od sedam procedura tokom ugradjnje dentalnih implanata traje: 

    • Konsultacija: 1–2 sata
    • Vađenje zuba: 30–60 minuta + 1–2 nedelje oporavka
    • Koštani graft (ako je potreban): +3–6 meseci
    • Ugradnja implantata: 1–2 sata + 1 nedelja inicijalnog zarastanja
    • Oseointegracija: 3–9 meseci
    • Abatment: 30 minuta + 2 nedelje zarastanja
    • Krunica: 1–2 posete

    Koje Komplikacije Mogu Nastati kod Zubnih Implanata?

    Komplikacije kod zubnih implantata uključuju infekcije, neuspeh implantata i periimplantitis. Razumevanje potencijalnih problema važno je za svakog pacijenta jer iako implantati imaju visoku stopu uspešnosti, komplikacije i dalje mogu uticati na dugovečnost i funkcionalnost.

    Opšta stopa komplikacija pokazuje da 15,3% pacijenata razvija infekcije, 8,0% se suočava sa neuspehom implantata, dok 12,0% doživljava periimplantitis. Ukupna učestalost zavisi od starosti i zdravstvenog stanja, što potvrđuje značaj detaljne preoperativne procene i praćenja posle zahvata. Najčešće komplikacije uključuju biološke probleme i tehničke greške. Biološke komplikacije su infekcije i inflamacije, dok tehničke greške obuhvataju loše pozicioniranje implantata ili nedovoljnu gustinu kosti. Niska gustina direktno otežava oseointegraciju i povećava rizik neuspeha. Infekcije se javljaju kod 5–10% pacijenata i nastaju usled bakterijske kontaminacije tokom operacije ili neadekvatne higijene nakon intervencije. Sistemsko zdravlje pacijenta dodatno utiče na ishod. Hronične bolesti i smanjena mineralna gustina kosti mogu povećati rizik komplikacija jer otežavaju stabilno srastanje implantata sa kosti. Stariji pacijenti sa smanjenom gustinom kosti zahtevaju pažljiviju evaluaciju pre odluke o ugradnji.

    Važno je prepoznati znakove mogućeg neuspeha, kao što su: uporan bol ili nelagodnost, otok i inflamacija oko implantata, pomeranje implantata, povlačenje desni ili poteškoće pri žvakanju. Pravovremena reakcija može sprečiti ozbiljnije komplikacije i povećati šanse za očuvanje implantata. Komplikacije se mogu javiti neposredno nakon operacije ili kasnije tokom procesa oseointegracije, koji traje mesecima. Iako većina pacijenata nastavlja normalne aktivnosti posle nedelju dana, kasnije komplikacije mogu nastati zbog infekcije, pomeranja implantata ili neuspešnog srastanja.

    Prevencija je ključ uspeha. Pridržavanje uputstava stomatologa, stroga oralna higijena i izbegavanje rizičnih navika poput pušenja značajno smanjuju rizik od neuspeha. Pacijenti sa hroničnim oboljenjima moraju imati individualno prilagođen plan terapije i redovne kontrole.

    Zaključno, komplikacije kod zubnih implantata obuhvataju infekcije, neuspeh oseointegracije i periimplantitis, a njihova učestalost zavisi od gustine kosti, opšteg zdravlja i postoperativne nege. Razumevanje ovih faktora priprema pacijente za realna očekivanja i naglašava važnost pažljivog planiranja terapije. 

    Kako se Dijagnostikuje Potreba za Zubnim Implantima?

    Potreba za zubnim implantatima dijagnostikuje se sveobuhvatnom procenom oralnog zdravlja i anatomije. Ovaj dijagnostički proces uključuje 3 stavke: radiološke tehnike, merenje gustine kosti i analizu medicinske istorije, što omogućava preciznu procenu podobnosti pacijenta i predviđanje uspešnosti implantacije.

    1. Radiološke tehnike koje stomatolozi koriste za dijagnostiku obuhvataju intraoralne rendgenske snimke, panoramske ortopan snimke i konusno-zračnu kompjuterizovanu tomografiju (CBCT). Rendgenski snimci pružaju osnovni uvid u strukturu vilice i stanje zuba, dok panoramski snimci daju pregled odnosa između postojećih zuba i vilične kosti. CBCT omogućava trodimenzionalnu analizu visine, širine i gustine kosti, što je ključno za precizno planiranje ugradnje implantata.
    2. Nakon početnog snimanja, slede procene gustine kosti. Za merenje se koriste rendgenski i CT snimci, a u složenijim slučajevima i DEXA analiza. Stabilnost i dugotrajnost implantata zavise od adekvatne gustine i zapremine kosti, pa se kod nedostatka preporučuju dodatne pripremne procedure, poput augmentacije kosti ili sinus lifta.
    3. Procena medicinske i stomatološke istorije pacijenta podjednako je važna. Prisustvo parodontopatije, nelečenih karijesa ili oralnih infekcija mora biti sanirano pre implantacije jer takva stanja ugrožavaju stabilnost implantata. Takođe se beleže prethodni stomatološki zahvati, korišćena terapija i hronične bolesti koje mogu uticati na proces oseointegracije.

    Klasifikacija gubitka zuba dodatno oblikuje dijagnostički proces. Jedan izgubljen zub obično zahteva pojedinačni implantat, dok veći gubici ili potpuni bezzubost zahtevaju drugačiju terapijsku strategiju, uključujući više implantata ili rešenja za celu vilicu. Ova klasifikacija direktno određuje tip implantata i plan opterećenja. Vreme potrebno za dijagnostiku obično traje od jedne do dve nedelje, što uključuje inicijalne konsultacije, radiološku obradu i izradu detaljnog terapijskog plana. Tokom ovog perioda stomatolog sa pacijentom razmatra sve opcije, objašnjava prednosti i ograničenja i predlaže najpogodniju vrstu implantata u odnosu na zdravstveno stanje i potrebe pacijenta.

    Kako se Održavaju i Neguju Zubni Implanti?

    Zubni implanti se održavaju i neguju pravilnom oralnom higijenom i redovnim stomatološkim pregledima. Nakon hirurškog postavljanja, uspeh implantata zavisi od dugoročne brige pacijenta, koja uključuje rutinske kontrole, kućnu negu, ishranu i upotrebu antibakterijskih preparata.

    Redovni stomatološki pregledi ključni su za praćenje stabilnosti i zdravlja implantata. Preporučuje se najmanje jedan pregled godišnje, a češće na svakih šest meseci za rano otkrivanje potencijalnih komplikacija. Pacijenti sa faktorima rizika, poput parodontopatije, dijabetesa ili pušenja, treba da dolaze na kontrolu svaka tri meseca. Tokom ovih pregleda proverava se stabilnost implantata, stanje desni i vrši profesionalno uklanjanje plaka i kamenca.

    Oralna higijena predstavlja osnovu dugovečnosti implantata. Zanemarivanje higijene povećava rizik od periimplantitisa, zapaljenja koje ugrožava stabilnost implantata. Zato je važno:

    • prati zube mekom četkicom i pastom niske abrazivnosti najmanje dva puta dnevno
    • koristiti interdentalne četkice ili konac prilagođen implantatima
    • redovno obavljati profesionalna čišćenja svaka tri do šest meseci, u skladu sa preporukom stomatologa.

    Antibakterijske tečnosti za ispiranje usta dodatno štite implantate. Preparati poput hlorheksidina smanjuju bakterijsko opterećenje, štite implantatno-desni spoj i umanjuju rizik od infekcija. Redovna primena smanjuje nakupljanje biofilma i doprinosi zdravlju desni oko implantata. Ishrana je važan faktor u održavanju implantata. Nakon operacije preporučuje se mekana hrana kako bi se smanjio pritisak na implantate. Kasnije, raznovrsna ishrana bogata kalcijumom, fosforom, vitaminom D i vitaminom K pomaže očuvanju koštane mase i produžava trajnost implantata.

    Poštovanje postoperativnih uputstava značajno povećava uspešnost implantata. U prvih nekoliko dana važno je izbegavati naporne aktivnosti i pridržavati se preporučene mekane ishrane, uz striktno sprovođenje higijenskih mera. Pacijenti koji dosledno poštuju uputstva imaju značajno veće stope uspešnosti. Dugovečnost implantata zavisi od kvaliteta održavanja. Klinička istraživanja pokazuju da pravilno negovani implanti mogu trajati 20 do 30 godina i duže, sa stopom uspešnosti od 90–95% nakon deset godina. Suprotno tome, loša higijena, neredovni pregledi i neadekvatno održavanje smanjuju trajnost i povećavaju rizik komplikacija.

    Pravilno održavanje zubnih implantata podrazumeva doslednu higijenu, redovne kontrole, balansiranu ishranu i poštovanje uputstava stomatologa. Time se obezbeđuje dugoročna funkcionalnost i stabilnost implantata. Više detalja pronaći ćete u našem kompletnom vodiču za dentalne implante.

    Zubni implanti u proseku traju 20 do 30 godina, a uz redovnu oralnu higijenu i kontrolne preglede kod implantologa mogu trajati i doživotno. Ključni faktori su kvalitet kosti, tip materijala (titanijum ili cirkonijum) i odsustvo parodontopatije.

    Ugradnja zubnih implantata ne boli, jer se procedura izvodi u lokalnoj anesteziji. Nakon intervencije, pacijent može osećati blagu nelagodnost 24–48 sati, koja se ublažava standardnim analgeticima.

    Cena zubnih implantata u CDEI klinici u Beogradu kreće se od 4500 do 9000 evra, u zavisnosti od materijala i dodatnih procedura (npr. sinus lift, augmentacija kosti). Za više informacija pogledajte naš cenovnik dentalnih implantata.

    Kandidat za ugradnju zubnih implantata je osoba sa dovoljnom gustinom kosti i zdravim desnima. Odluku potvrđuje implantolog na osnovu 3D dijagnostike (CBCT). Faktori isključenja uključuju teške hronične bolesti, lošu oralnu higijenu i aktivne infekcije.

    Zakažite

    Konsultaciju sa
    stomatologom

      POZOVITE NAS NA:
      ILI OSTAVITE PODATKE I OČEKUJTE NAŠ POZIV U NAJKRAĆEM MOGUĆEM ROKU

        Helena Damjanovic CDEI
        KONTAKT OSOBA:
        Helena Damjanović
        (Komunikacija sa pacijentima)
        hello@cdei.rs
        Andjelka Radić - CDEI
        KONTAKT OSOBA:
        Anđelka Radić
        (Kordinator tretmana)
        hello@cdei.rs
        MOŽEMO SE ČUTI PREKO:

        Facetime

        Anđelka je tu da se pobrine za Vašu prvu konsultaciju, zakazivanje termina pregleda kao i da Vaša prva poseta CDEI klinici bude prijatno iskustvo.

        MOŽEMO SE ČUTI PREKO:

        Facetime

        Scroll to Top

        Dizajnirajmo vaš novi osmeh

        Niste sigurni odakle da počnete? Zakažite konsultacije za zubne implante, Hollywood Smile ili fasete i dobićete detaljan plan transformacije.