Halitoza pogađa između 22% i 50% ljudi širom sveta, što ukazuje na njeno široko rasprostranjeno prisustvo. Ova učestalost dodatno naglašava važnost prepoznavanja simptoma i uzroka halitoze, o čemu je već bilo reči.
Kako bismo bolje razumeli njen uticaj, važno je istaći da se prevalencija halitoze značajno razlikuje među demografskim grupama. Kada se posmatraju određene starosne grupe, podaci dobijeni putem samoprocene pokazuju da je halitoza naročito česta kod mladih odraslih. Jedna značajna studija koja je obuhvatila 615 ispitanika starosti između 19 i 27 godina pokazala je da 75,1% njih priznaje da je bar jednom iskusilo halitozu. Ova povećana svesnost može biti rezultat veće društvene interakcije i psihološkog uticaja lošeg daha u ključnim godinama razvoja.
Kod starijih osoba, prevalencija halitoze takođe ostaje značajna – oko 35,5% njih prijavljuje prisustvo halitoze. Ovaj podatak ukazuje na potrebu za boljim održavanjem oralne higijene u starijem dobu, jer faktori poput dejstva lekova, zapostavljanja higijene i hroničnih bolesti mogu pogoršati stanje.
Regionalne razlike u prevalenciji halitoze takođe su uočljive i vredne pažnje. Istraživanja pokazuju da se stope značajno razlikuju u zavisnosti od geografskog područja. Na primer, u Sjedinjenim Američkim Državama, skoro 50% populacije može iskusiti halitozu, dok je u Kini prevalencija značajno niža, krećući se od 6% do 23%. Ove razlike mogu se objasniti varijacijama u ishrani, dostupnosti zdravstvenih usluga i kulturnim stavovima prema oralnoj higijeni.
Zdravstvene ankete u stomatološkim ordinacijama pokazuju da je otprilike 30% opšte populacije imalo problem sa zadahom bar jednom u životu. Takođe, oko 32% stomatoloških pacijenata izjavilo je da se bore sa hroničnom halitozom duže od deset godina, što ukazuje na dugoročnu prirodu ovog problema.
Pored demografskih razlika, kulturni stavovi značajno utiču na prijavljivanje i prepoznavanje halitoze. U mnogim društvima, socijalna stigma povezana sa lošim zadahom može dovesti do neprijavljivanja problema. Na primer, ljudi se mogu stideti da priznaju da imaju halitozu, iako primećuju tu pojavu kod drugih. Istraživanja pokazuju da samo 21,4% ispitanika priznaje da ima problem sa zadahom, dok 78,1% tvrdi da je primetilo loš zadah kod drugih.
Longitudinalne studije ukazuju na to da učestalost halitoze može biti u porastu, naročito kod starije populacije, što je povezano sa promenama u oralnom mikrobiomu i uticajem starenja na zdravlje usne duplje. Starenjem dolazi do smanjene produkcije pljuvačke, što dovodi do suvoće usta i razvoja halitoze.
U sklopu zdravstvenih istraživanja, često se prati halitoza zajedno sa drugim stanjima oralnog zdravlja. Prisustvo naslaga na jeziku i karijesa povezuje se sa većom učestalošću halitoze, što dodatno potvrđuje značaj oralne higijene.
Odnos između socijalno-ekonomskog statusa i prevalencije halitoze predstavlja još jedno važno pitanje. Studije pokazuju da osobe sa nižim ekonomskim statusom češće pate od halitoze, što se često pripisuje ograničenom pristupu stomatološkoj nezi i nedostatku obrazovanja o oralnoj higijeni. Naime, 22,2% osoba sa niskim prihodima prijavilo je da ima problem sa zadahom, čime se naglašavaju zdravstvene razlike povezane sa ekonomskim faktorima.
Rezultati meta-analiza dodatno potvrđuju rasprostranjenost halitoze među različitim demografskim grupama, sa procenjenom prevalencijom od 31,8% u različitim istraživanjima. Ovi podaci osvetljavaju sveprisutnu prirodu ovog problema i ističu potrebu za kontinuiranim istraživanjima i javnozdravstvenim inicijativama.
Uzimajući sve ovo u obzir, ključno je da se dalje istraže načini lečenja halitoze ( neprijatnog zadaha). Razumevanje prevalencije i njenih faktora postavlja temelje za efikasne pristupe u borbi protiv halitoze i unapređenje opšteg oralnog zdravlja. U narednoj celini, detaljnije ćemo se osvrnuti na dostupne metode za upravljanje halitozom i poboljšanje kvaliteta života pogođenih osoba.